Vlasenica.Info

U njenome grbu je, kao početna, stajala 1244. godina. Ali, nije moguće da može postojati grad, ma koliko bio star, ako u njemu nejma onih koji su mu s koljena na koljeno prudužavali život. Oni su, između proljeća i ljeta 1992. godine, ili poubijani ili protjerani. Mrtvi su ostavljeni bez mezarova, a preživjeli raseljeni svukud; i po Bosni i po svijetu.
Ostat će upamćeno da nikad niko više od ljudi koji su nekad nastanjivali Vlasenicu nije volio svoje rodno mjesto. Bez njih, Vlasenica više nije što je bila. Niti može biti.» - Isnam Taljić

Citat je preuzet iz najnovijeg romana «Vjetrometina» našeg sugrađanina Isnama Taljića, kojeg mnogi smatraju najboljim živim proznim piscem u Bosni i Hercegovini, a (i) njegova nova knjiga svjedoči o našoj Vlasenici.

Vlasenica je dobila ime po travi "Vlasulji" koja raste u ovom kraju. Kao naselje javlja se sredinom XV stoljeca, dolaskom osmanlija u Bosnu i zauzimanjem tadašnjeg prostora pod imenom "Birač", oko 1463.godine.

Za one koji manje poznaju vlasenički kraj, treba znati da su karakteristično obilježje ovog kraja visoke i guste šume, koja sa ostalim ljepotama i bogastvima daju posebnu draž Vlasenici.

Prema popisu stanivništva iz 1991, godine Opština Vlasenica je imala 33 780 stanovnika od čega 18961 ili 55.33% bošnjaka. Sama Vlasenica kao grad je imala oko 11000 gradjana.

U poznatom progonu i iseljavanju muslimana iz Užica 1862. godine u Vlasenicu se doselilo nekoliko porodica, medju kojima i Tihići, Durmići i Carhasanovići i dr.

Vlasenica je tada bila organizovana gradska opština, Sreza Vlasenica, Okruga Tuzla. Leži na brdovitom terenu, bogatom bjelogoričnom i crnogoričnom šumom, oko 700 m. nad morskom površinom, na putu Tuzla - Sarajevo. Udaljena je od Zvornika 47 km. od Sarajeva 98 km, a od Tuzle 102 km. Imala je tada 1.917 stanovnika, od čega 1.480 Bošnjaka (muslimana), 398 Srba, 72 Hrvata i 12 Evangelika.

Vlasenica je tada imala Sresko Načelstvo, Sreski sud, Komandu sreske žandarmerijske stanice, Finansijsku i carinsku stražu, Opštu osnovnu školu, Mekteb-Iptedaiju, poštu i telegraf, dve srpsko-pravoslavne crkve i episkopiju, dve džamije, Čitalački klub /25 članova/, Srpsku narodnu čitaonicu /35 članova/, Kiraethanu /48 članova/, Muslimansko omladinsko udruženje "Nimmet", Srpsko čitalačko društvo /Čitaonica/, Srpska dobrotvorna zadruga "Srpkinja", Srpsko gimnastičko društvo "Soko", "Čitaonice", Podružnicu društva "Prosvjeta", zatim gradski ambulatorij /ljekar Dr. Moric Seleš/, Sresku zemljoradničku zadrugu, Sreski potporni fond, Kasarnu s oficirskim paviljonom, gradski vodovod. Razvijeno je bilo stočarstvo. Nedeljni vašar održavao se je svakog petka. Godišnji vašar bio je od 12 do 14 oktobra i na srpsko-pravoslavni "Trojičin-dan". Dogonilo se oko 200 krava, 400 volova, 45 bikova, 8 junadi, 50 teladi, 150 konja, 365 ovaca, 145 koza, te 130 svinja. Zemaljskih proizvoda godišnje se proizvodilo na srezu Vlasenica: 15.427 q /kvintala/ pšenice, 3.063 q ječma, 15.615 q zobi, 1.885 q raži, 857 q prosa, 27.770 q kukuruza, 210.210 q sijena, 36.118 q šljive, 2.183 q jabuka, 4.585 q krušaka i 1.341 q trešanja.

Izgradnja ceste od Vlasenice prema Han Bulatovcu, koja je upravo u to vrijeme otpočela, uticaće povoljno na gospodarske odnose mjesta. Oko 7 km od Vlasenice nalazila se pilana na vodeni pogon, vlasništvo Vase Kraljevića iz Sarajeva, koja je radila vrlo dobro.

Predjel između Vlasenice i Kladnja činio je u Srednjem vijeku kraj "Borač" ili "Birač". Bio je najprije u srpskom vlasništvu, a onda je zauzet već od prvog bosanskog bana Borića. U 14. i 15. vijeku pripadao je on Pavlovićima, a u mjestu Olovo imao je rudnik olova.

Živopisna je bila mala crkva iz 17. vijeka u Lovnici, ukrašena vrlo interesantnim freskama. Kod Veledingrada nalazilo se je praistorijsko naselje, koje je davalo vrlo bogate bronzane nalaze.

Bilo je razvijeno ribarstvo: hvatane su barske i kamene pastrmke.

Na putu za Sarajevo preko Javor planine, 21,5 km udaljeno od Vlasenice, leži mjesto Han Pijesak, sa žandarmerijskom stanicom i šumarskom kućom, koja je imala jednu gostinjsku sobu. Bila je i željeznička stanica, odakle je vodila željeznička pruga preko Olova do Zavidovića, duga 113 km.

Članovi Zemaljskog sabora BiH bili su tada /za Srez Vlasenicu/: Stokanović Pero, Dr. Hamdija Karamehmedović, Dr. Milan Maksimović i Mujaga Kurtagić

GRADSKO VIJEĆE
Načelnik: Mehaga Hasanefendić.
Podnačelnik: Pero Golić.
Vijećnici: Ahmetaga Klempić, Zulfikar Bušatlić, Luka Jokić,
Mehaga Saračević, Kurtagić Mehaga,
Mustajbeg Tihić, Mirazović Jakov,
Ibrahimaga Hadžiomerović, Ibrahimaga Kurtagić i
Kadić.

Bio je hotel, koji se zvao Zalukovik, a imao je 4 gostinjske sobe. Jedna gostionica nalazila se je na putu između Vlasenice i Zvornika u Podgori, udaljena od Vlasenice 14 km, koja je imala 1 sobu sa 2 kreveta.

SRESKO NAČELSTVO
Sreski načelnik: Peters Josip Stefan, polit. prist. I klase,
Politički činovnik: Zec Jovan, perovodni vježbenik,
Sanitetski činovnici: Dr. Mavro Seleš, sreski ljekar i
Kocan Vladimir, sreski veterinar.
Šumarski činovnik: Forkapić Alfred,
Činovnik za evidenciju: Kopeček Andrija, geometar,
Manipulativni činovnik: Šehić Mustafa, kancel. službenik,
Poreski činovnici: Ostojić Kosimo, poreznik
Grebski Stanislav, kontrolor
Hromatko Gustav, oficijal i
Jovanović Risto, perovodni vježbenik.
Cestar: Dobl Anton i
Vojni pomoćnik: Djekić Lazar, računski podčinovnik I klase.

SRESKI SUD
Šijatović Djuro, sudski pristav Sreskog suda,
Popović Nikola, auskultant,
Egrić Hafiz Salih, efendija, šerijatski sudija,
Vujnović Nikola, gruntovničar i
Šulentić Matija, kancelarijski službenik.

OSNOVNA ŠKOLA VLASENICA
Popović Milutin, učitelj, upravitelj škole,
Dautović Ibrahim, učitelj i
Zlatunić Ana, učiteljica.

OSNOVNA ŠKOLA KNEŽINA
Marković Isailo, učitelj.

TRGOVAČKE FIRME
/ u zagradi: godina registra /

Altarac Avram, trgovina mješovitom robom /1884/,
Altarac Sumbul, trgovina manufakt. robom /1884/,
Begović Mehaga, trgovina manufakt. robom /1898/,
Ferizović Redžo, trgovina mješovitom robom /1911/,
Hasanbegović Ibrahim, trgovina mješovitom robom /1911/,
Hasanefendić Mehaga, trgovina mješovitom robom /1892/,
Jeftić Josip, trgovina mješovitom robom /1901/,
Jokić Jovo, trgovina mješovitom robom /1884/,
Klempić Ahmed, trgovina mješovitom robom /1892/,
Kurtagić Salihaga, trgovina mješovitom robom /1884/,
Mićić Đoko, trgovina mješovitom robom /1904/,
Mirazović Jakov, trgovina mješovitom robom /1892/,
Roth Pinka, gostioničar /1892/,
Sunarić Zarija i Luka, trgovina mješovitom robom /1884/,
Telalović Salko, trgovina mješovitom robom /1901/,
Tihić Avdibeg, trgovina mješovitom robom /1902/,
Tihić Mujaga, trgovina mješovitom robom /1908/,
Tihić Mustajbeg, trgovina mješovitom robom /1908/ godine

U to vrijeme bile su i dvije Sreske zemljoradničke zadruge:
u Knežini, osnovana 1909. godine i
u Papraći, osnovana 1909. godine.

U to vrijeme Vlasenica je imala i Podružnicu Centralnog pčelarskog društva Sarajevo.

Iz Knjige "Bosnischer Bote" /"Bosanski Glasnik"/
za 1912. godinu, sa njemačkog preveo:

Fikret Bahtijarević, s.r.
penzioner iz Banja Luke

Interaktivna Mapa Vlasenice

Flash - Mapa Vlasenice

 Mapa Evrope sa lokacijom Vlasenice

 Geograflija Opštine Vlasenica

 Okolne Opštine

 Gradovi i Sela Opštine Vlasenica

Turisticka mjesta koja morate posjetiti:

- Religiozni objekti (Hajrija Dzamija)
- Vlaseničko Jezero
- Staza za "Brdske Auto Trke"
- Pečina
- Viselac / Kruščanje
- Ružina Voda
- Vlasenička pijaca
- Fudbalski Boksit stadion
- Park poginulih boraca
- Vidov mlin
- Lokalni farmeri