A A A
Srijeda, 26 Lipanj 2019
Druga Žrtva silovanja Izjavljuje (Vlasenicki Genocid 1992) PDF Ispis E-mail
Autor Bakira Haseèiæ   
Srijeda, 08 Studeni 2006 14:03
Ekskluzivan izvještaj za Vlasenica.Info (Drugi Dio)

 Udruženje "Žena-Žrtva Rata" seksualno zlostavljane i silovane žene tokom agresije na BiH, sa sjedištem u Sarajevu okuplja sve žena sa podruèja BiH. U Udruženju ima 23 seksualno zlostavljanih i silovanih žena sa podruèja Opæine Vlasenica. Udruženje je osnovano 2003.godine s osnovnim ciljem da se uhapse ratni zloèinci.
Ovo je poèetak rada i suradnja seksualno zlostavljanih i silovanih žena Vlasenice, èlanica Udruženja "Žena-Žrtva Rata" Sarajevo, koji ce uraditi sve sto je zakonski moguèe da se kazne ratni zloèinci iz Vlasenice, koji su poèinili ratne zlocine u i okolini Vlasenice.

Prijedlog Krivicnog Postupka, tj. ispod navedeni tekst, je isjecak originalnog krivicnog izvjestaja, a radi zastite zrtve, kao i osoba navedenih u ovom izvjestaju, pojedine sekcije ce biti editovane ili isjecene. Vase razumjevanje je trazeno. (ubacene slike nisu od prave zrtve, samo dramatizacija)  
 IZJAVA ŽRTVE - SVJEDOKA


Dobrovoljno dajem izjavu o izvršenom ratnom zloèinu nad civilnim stanovništvom na podruèju Opæine VLASENICA.

Poèetak agresije na BiH zadesila me u Vlasenici (isjeceno). Ja sam bila u radnom odnosu u Vlasenici i negdje poèetkom mjeseca aprila 1992.godine na moje radno mjesto dolazi meni nepoznato vojno lice u pratnji i opkoljavaju moje radno mjesto (isjeceno) pripadnici bivše JNA i domicilno srpsko stanovništva, a poslije sam saznala da je to nepoznato vojno lice iz Han Pijeska.

Poslije par dana pripadnici bivše JNA zauzimaju Vlasenicu. Na posao sam otišla prvi dan, a koliko se sjeæam da je to bilo negdje oko 09.04.1992.godine. Pošto je odjekivalo granatiranje iz susjednih mjesta i Opæina familija me odvela kuci (isjeceno). Kada sam došla kuæi cula sam da su Vlasenicani (isjeceno) napustali svoje stanove u Zvorniku, sa obzirom da su tamo padale granate po kuæama u kojima se stanovalo, tako da smo saznali od njih šta se dešava u Zvorniku. (isjeceno)

Tada nam je saopšteno da u Zvorniku ubijaju, odvode, siluju djevojke i žene. Moji su se se prepali za moju sudbinu i uputili me kod naših srodnika i mislili se da æe mi oni pomoæi obzirom da su imali puno prijatelja srpske nacionalnosti.(isjeceno) Sutradan me komsicnica (isjeceno) pozvala telefonom i rekla mi da ne idem napolje na posao, da ne idem kuæi jer je Robna kuæa puna srpske vojske (snajperista) i da se zaratilo.

 U Vlasenici sam vidjela putnièko motorno vozilo marke «Golf 2», a u njega ulazio TODOR TODOROVIÆ sudija, GORAN VIŠKOVIÆ zvani «Vjetar», zatim ÈEDO PAJIÆ sekretar iz Opæine Vlasenica, svi su bili uniformisani u uniformu (maskirnoj šarenoj) (isjeceno). Poslije 10 minuta na megafon javljaju, odnosno bošnjaèko stanovništvo da preda oružje kod punktova kod: Robne kuæe, Opæine i još par mjesta, da se spuste roletne po kuæama i stanovima. Takodje sam vidjela na muslimanskom groblju jedan transporter èija je cijev bila usmjerena (okrenuta) prema gradu. (isjeceno) Ja sam se vratila u stan gdje i ostajem 3 dana. Poslije 3 dana na poziv moje majke putem telefona dolazim našoj kuci (isjeceno) Tad sam vidjela da u Opæini izdaju potvrde muslimnskom stanovništvu, ali sa prozora ko želi da napusti Vlasenicu.

Srpske žene i djeca su slobodno i masovno napuštale Vlasenicu i išli prema Srbiji.

Poèetkom mjeseca maja 1992. godine ja sam se kretala po gradu jer tada nisam primijetila da je opasnost za žene, jer su se pripadnici bivše JNA i domicilni srbi kretali po selima i okolnim prigradskim naseljima. Protjerivali su muslimanski narod, dovodili su ih na IGRALIŠTE u Vlasenici, zatvarali ih u bivši zatvor Stanice Javne Bezbjednosti (SJB) Vlasenica, Fiskulturne sale Osnovne i Srednje škole, u Hangar «SUŠICA» zloglasni logor. Sve se ovo dešava u mjesecu maju. U maju mjesecu dovode protjerane muslimane iz Memiæa Opæina Tuzla, Kalesije, Bratunca, Zvornika. Cula sam da se u Fiskulturnoj sali Srednje škole vršila dezinfekcija (prašak) protiv ušiju (vaški). (isjeceno)

Tada nastaje patnja za muslimanski narod u Vlasenici a to je poèetak mjeseca juna 1992.godine.

Tada masovno odvode iz ulica muslimane pretežno muškarce, a i žene. Premlaæuju u kuæama i stanovima muškarce, a i žene. U junu mjesecu 1992. godine su nastavili ubijanja svakodnevna muslimana. Tada sam prepoznala:

1. SIMO STUPAR

2. VLADO STUPAR

3. GORAN GARIÆ (certificirani policajac)

4. OGNJEN OSTOJIÆ

5. STANIŠIÆ LJUBAN

6. "MIKICA" brat Ljubanov

7. TEŠIÆ SAVO zvani GAJAN

8. PREDRAG BASTAH zvani «CAR»

9. DRAGAN NIKOLIÆ zvani «Jenki»

10. ZORAN TEŠIÆ

11. GORAN TEŠIÆ

12. KOVAÈEVIÆ GORAN

13. KOVAÈEVIÆ BOBAN

14. VUKOVIÆ MIÆO

15. VIŠKOVIÆ GORAN zvani «Vjetar»

16. NEBOJŠA PAJIÆ zvani «Bajaga»

17. GORAN PAJIÆ

18. DUŠAN DOŠIÆ

19. MILAKOVIÆ DRAGAN (žena muslimanka po imenu Šaha)

20. MILAKOVIÆ Dragana braæa osim brata IVANA kojeg nisam vidjela

21. ÐURIÆ ELVIS

22. ÐURIÆ ALEKSANDAR zvani «ACO»

23. ŠURIÆ PERO otac Elvisov i Aleksandrov

24. MAKSIMOVIÆ zvani "Makso" (poginuo)

25. Izvjesni «ZENGA»

26. DOŠIÆ VESELIN

27. DOŠIÆ SAŠA

28. KIPIÆ ALEKSANDAR (poginuo)

29. ÈEDO VRŽINA

30. DRAKULIÆ (Brana) SIN mlaði, a stariji je poginuo

31. IGNJET KRALJEVIÆ - KONOBAR

32. SAMARDŽIÆ MILAN- konobar

33. MILJANIÆ (Miše) MILJAN (certificirani policajac)

34. KRALJEVIÆ MIÆO zv. «Specijalac»

35. KRALJEVIÆ Miæe sestra èijeg imena se ne mogu da sjetim

36. ÈETKOVIÆ MIŠO

37. ÈETKOVIÆ Miše 2 sestre bliznakinje

38. ÈELIKOVIÆ VOJKA

39. BOŠKOVIÆ TODOR iz Podgore Miliæi (radi u policiji)

40. ŠARGIÆ MILOS radi u policiji

41. MANE ÐURIÆ kada je oèistio Vlasenicu bio naèelnik SJB Vlasenica otišao za ZVORNIK (radi u policiji)

Naprijed navedeni i mnogi drugi èijih imena se momentalno ne mogu da sjetim su ubijali, odvodili, silovali, zlostavljali muslimane u Vlasenici.

Ja sam dobila otkaz u junu 1992.godine.

Neki iz moje familje su napustili Vlasenicu povlaèeæi se u šume ispred agresorske vojske i domicilnih èetnika kada su vidjeli da ubijaju, odvode, siluju, zlostavljaju i etnièki èiste samo muslimanski narod. Ja i moja majka smo ostale kod kuæe. Pošto nismo imali dovoljno hrane bila sam prinuðena da izaðem do prve prodavnice da kupim ono što nam je bilo najneophodnije.

Kada sam se vraæala iz prodavnice zasreo me PREDRAG BASTAH zvani «CAR» i naredio mi da moram iæi u TišÃ¦u. U TišÃ¦u me odvodi PREDRAG BASTAH zvani «CAR» i tu u Školi me ostavlja. Tu sam vidjela više žena muslimanki, ali su bile po drugim prostorijama rasporeðene. Tu dolazi uniformisano lice i siluje me u uèionici. U školi ostajem 5-6 dana (prvi put). Zatim dolazi drugi kojeg takoðe nisam prepoznala, zatim treæi. Poslije 6 dana sam vraæena u Vlasenicu, ali me nije vratio «CAR» veæ nepoznati vojnici, mislim da su bili pripadnici bivše JNA, i da po nareðenju PREDRAG BASTAH-a «CAR-a» me vraæaju u Vlasenicu.

(isjeceno) Meðutim, ja sam prije policijskog sata napustila kuæu i otišla kod svoje 2 drugarice koje su bile same jer su im veæ roditelji veæ bili odvedeni. Ostajem tu noæ kod njih. Sutradan mislim 12.jula 1992.godine dolazi na vrata IGNJAT KRALJEVIÆ (isjeceno) i meni kaže da mirno poðem sa njim do svoje kuæe da je on veæ bio kod moje kuæe s namjerom da popije kafu, ali nikoga nije zatekao u kuæi veæ je našao sve ispreturano po kuæi. Ja sam pošla po njegovom nareðenju prema mojoj kuæi i kada sam ušla vidjela sam da je sve ispreturano po kuæi. Majke nisam našla u kuæi. Tada mi je IGNJAT KRALJEVIÆ rekao da je moja majka najvjerovatnije u logoru «SUŠICI», ali da ja ne smijem iæi u «Sušicu».

Kada je on otišao ja sam zakucala vrata i napustila kuæu.

 Odlazim kod poznanika srbina u stan. Sve sam mu isprièala šta mi se desilo i zamolila ga da mi da popravim vrata na kuæi. On mi je dao što sam tražila i predložio mi da ne boravim u svojoj kuæi. Napominjem da u njegovoj kuæi je bila i njegova žena.
Ja sutradan idem u «Sušicu» i nosim deku nešto od veša i nešto hrane jer mi je reèeno da ništa drugo ne mogu ponijeti a to sam nosila da dam mojoj majci. Meðutim ni na kapiji u «Sušicu» mi nisu dali da proðem, tražila sam da mi bar izvedu (isjeceno), da ih vidim, maðutim nisu mi dozvolili. Ulaz u «Sušicu» sam prepoznala DRAGANA NIKOLIÆA zv. «Jenki» , MAJSTOVIÆ LUKA, èula sam da je poginuo, VELJKO BAŠIÆ i još neke kojih se ne mogu momentalno sjetiti.

Od tog dana poèinje moja patnja i muke kroz koje sam prošla.

Ja po povratku iz «Sušice» snalazim se i spavam gdje stignem, tako da sam bila kod poznanika (isjeceno) meðutim, bila sam i na otvorenom prostoru skrivajuæi se od èetnika.

Ja se vraæam preko dana u kuæu dolazi: PREDRAG BASTAH «CAR» zašao je kroz moju ulicu jer je još po kuæama bilo muslimana, tako je došao i do mene i govorio bi nam: «Izaðite, zove vas Alija da idete u njegovu državu, autobusi su vam kod Hotela «Panorama». Ja sam to uradila kako je saopštio, meðutim autobusa je bilo mislim 2 ostalo su bili neki kamioni, kombi.

Tu je vršen pretres, tako da su odvajali djevojèice, djevojke i žene sve starosne dobi meðu kojima sam bila i ja, jer su oni odabirali po svojoj «Å½ELJI».

Tada me odvode u TišÃ¦u. Tu sam prepoznala žene iz susjednih mjesta ali danas njih nema jer su poubijane. Ja ostajem u TišÃ¦i 4 dana. Za to vrijeme u TišÃ¦u budem ponovo silovana i zlostavljana. Tu sam poznala VLADU STUPARA rodom iz TišÃ¦e, a drugog nisam prepoznala.

Vraæaju me u Vlasenicu. Kad nisam smjela sa da spavam u kuæi bježala sam kod poznanika. On i njegova supruga me nisu pitali šta mi se dešava, ali su na meni vidjeli.

Kada je jednom navodno izginulo više èetnika na liniji poginuo je od STANE MAJSTOROVIÆ muž LUKA. Premjestila na se u napuštenu muslimansku kuæu koju je zauzeo srpski vojnik, ali je bio na liniji a zvao se MAKSIMOVIÆ èije ime ne mogu se sjetiti ali znam da su ga zvali »MAKSO». Tu ostajem preko 20 dana. Èim je došao MAKSO kuæi sa linije zatekao je mene, a od komsija je saznao da sam tu i svih 20 dana je poèeo da dovodi koga je htjeo ja sam sve morala to da služim, èesto me je silovavao, zlostavljao, premlaæivao, dovodio druge, na kraju me izbacio iz kuæe u veèernjim satima, a prethodno mi je sve oduzeo pare, marke i zlato.

Od tog dana nastaje pakao u Vlasenici, poèinje sistematsko ubijanje, još masovnije nego do toga dana i konaèno su dobili od RADOVANA KARADŽIÆA nareðenje da OÈISTE grad od muslimana, da æe on doæi da ga primi ETNIÈKI ÈISTOG.

RADOVAN KARADŽIÆ i RATKO MLADIÆ su došli u Vlasenicu kako su i rekli. Prisustvovali su i sahrani poginulih èetnika.

Pošto je meni tašna ukradena sa svom dokumentacijom ja nisam imala liène karte pa sam pokušavala da izvršim samoubistvo da skratim svoje muke.

Ponovo dolazi do silovanja i zlostavljanja, premlaæivanja od VLADE STUPARA.

Želim napomenuti da sam lièno dolazila u napustenu kuæu DURAKOVIÆ SMAILA I BEDRIJE koja je bila pretvorena u javnu kucu zlocina (isjeceno).

Znam da je u tu kucu dolazio

1. NIKOLIÆ DRAGAN zvani «Jenki»

2. PREDRAG BASTAH zvani «CAR»

3. LJUBAN STANIŠIÆ iz Vlasenice radio prije u SJB Vlasenica i sada radi u Vlasenici u policiji

4. OGNJEN OSTOJIÆ, radio do agresije u Državnoj bezbjednosti iz sela Mišara Vlasenica

5. JEDNO VOJNO LICE iz HAN PIJESKA ako sam saznala bio je PILOT

6. TEŠIÆ GORAN iz Vlasenice

7. TEŠIÆ ZORAN iz Vlasenice

8. OBRENOVIÆ ZORAN (žena radi kao matiaèr u Vlasenici)

9. SIMO STUPAR

(isjeceno) Išle na radne obaveze iskljuèivo da rade kuæe OGNJENA OSTOJIÆA koji je zauzeo muslimansku kuæu, Tihiæ Hamde i Zije u Vlasenici.

 U mjesecu septembru 1992.godine došla je noæ (predveèerje) u moju avliju se pojavio vojnik (isjeceno). Pitao može li prespavati jer nema prevoza za Han pijesak. Ušao je u kuæu i prespavao je u jednoj sobi, a u drugoj ja. Ja nisam smjela da zaspim, bila sam na oprezi jer je bio naoružan. Meðutim kada me prenio san osjetila sam njegovu ruku na mom obrazu kad sam ga pitala šta to radiš rekao je da nemože da odoli da me ne pomiluje po licu jer tako slatko spavam. Sutradan je otišao iz kuæe ujutro. Kada sam ga ispratila u dvorište èula sam galamu i pošla sam nekih 5 metara i vidjela sam (isjeceno) prijateljice… rekle su mi da su èetnici radili èudo ubijali, odvodili u nepoznatom pravcu i logore i njih su odveli u logor a zatim ih pustili na kratko kuæi da uzmu nešto od stvari, vratila sam se ja u svoju kuæu, poèela se pakovati izašla na autobus gdje sam bila vraæena. MILIVOJE KOVAÈEVIÆ koji je vozaè jednog od autobusa rekao mi je da ja nisam na spisku i da je to narod pretežno iz logora (isjeceno). Odlazim kuæi. Komsinice su me pozvale da idem kod njih na ruèak. Otišla sam na ruèak i zadržala se nepuna 2 sata. Na svoju inicijativu vraæam se u svoju kuæu.

Dolazim svojoj kuæi nalazim kuæu obijenu opljaèkanu onako prestrašena uzimam džemper i patike, a iz susjedne avlije davala mi je znake i prišla mi bliže komsinica (isjeceno) i ja njoj. Poèela mi je da plaèe i isprièala mi sve šta se desilo. Pokazala mi je da je donji dio tijela noge, potpuno bile podlivene krvlju, sve od rana, plaèuæi rekla mi je:
- “Znaš šta je bilo?!”
- Rekla sam:”Prièaj!”
- Ona kaže: “Vojni kamion se parkirao pred mojom kuæom poèeli su skakati sa kamiona uniformisani sa crnim kapama na glavi. Izbrojala sam do 7.
Poèeli su mi kucati na vrata.
- Na moje pitanje: "Koje?"
- Oni su rekli: "Gospoðo otvori pa æemo se dogovoriti!"
Pošto sam bila sama… (isjeceno) ja sam iz kuæe izašla kroz svoje dvorište I prepuzila u dvorište komsije. Sakrivala se sve izmeðu kuæa. Na kraju sam otišla u SJB Vlasenica gdje sam zatekla nepoznatog vojnika I pitala ga: Sta je ovo? On mi je rekao da nezna ni on samo bi bilo preporuèljivo da se sakrije u neku srpsku kuæu. U najbližem skloništu (isjeceno) sam bila neko vrijeme dok je prošla opasnost oko 30 minuta.

Vraæam se kuæi (isjeceno) oko 20 sati. Ja sam pošla sa prijateljicom prema njenoj kuæi kad smo došli pred njenu kuæu kad je èula zvuk auta i prepoznala zvuk, i otišla u svoju kuæu, a ja u svoju.

Te noci Septembra 1992.godine, mislim da je bilo oko 15-orica, kaj je ubijena BEDRIJA a sa njom je ubijeno još 3 djevojke ukupno 4. Kada je BEDRIJA ubijena proèulo se po Vlasenici da su ubijene, navodno su se èudili i srbi da su ubijene, nisam vidjela da su ih zavili u deke i natovarili na traktor i negdje odvukli.

U njenu kuæu useljava porodica sa PELEMIŠA i žena koja useljava èisti kuæu od krvi. Svako ko je imao pristup od srba vidio je šta se desilo u kuæi. Našli su po prièi srba tablja za kafu sa 7 kafeni šolja, i 3 èašice za alkohol. Prièali su da su ubijene iz pištolja prigušivaè iz neposredne blizine, tako da su im tijela raznešena po prostoriju.
A BEDRIJINA glava da je bila stavljena na regal. To je prièala ta srpkinja koja je uselila u BEDRIJINU kuæu koju se sutradan èistila. Drugi srbi su osuðivali kako može uæi i èistiti to mjesto gdje su ubijene. Èujem da ona i drugi govore zašto ne.

Posljednje trenutke sam provela sa BEDRIJOM DURAKOVIÆ.

U Vlasenici ostajem do 9.12.1992.godine za to vrijeme sam bezbroj puta silovana, zlostavljana, premlaæivana i maltretirana od strane naprijed navedenih.

Na upit da li je do sada davala izjavu i kome?

Istražnima FBiH i Tibunala..

SPREMAN-NA sam dati izjavu svakom istražnom organu i svjedoèiti pred bilo kojim sudom ako me pozove.


Izjava primljena od:

PREDSJEDNICE UDRUŽENJA
Bakira Haseèiæ
http://www.zena-zrtva-rata.ba


 Za zloèine u logoru ''Sušica'' pred Tribunalom u Haagu odgovarao je samo upravnik i najveæi zloèinac u logoru Dragan Nikoliæ Jenki, koji se teretio za progone, ubistva, polno nasilje, muèenje. Nakon što je priznao zloèine, osuðen je na 23 godine zatvora. Iako postoje jasni dokazi i svjedoèenja i protiv drugih poèinilaca zloèina u vlasenièkim logorima za sada tužilaštva æute, a zloèinci su na slobodi i u miru. Vrijeme je za PRAVDU!
Ažurirano Nedjelja, 03 Prosinac 2006 07:29