A A A
Četvrtak, 20 Lipanj 2019
Žrtva silovanja Izjavljuje (Vlasenicki Genocid 1992) PDF Ispis E-mail
Autor Bakira Haseèiæ   
Srijeda, 08 Studeni 2006 14:03
Ekskluzivan izvještaj za Vlasenica.Info (Prvi Dio)

 Udruženje "Žena-Žrtva Rata" seksualno zlostavljane i silovane žene tokom agresije na BiH, sa sjedištem u Sarajevu okuplja sve žena sa podruèja BiH. U Udruženju ima 23 seksualno zlostavljanih i silovanih žena sa podruèja Opæine Vlasenica. Udruženje je osnovano 2003.godine s osnovnim ciljem da se uhapse ratni zloèinci.
Ovo je poèetak rada i suradnja seksualno zlostavljanih i silovanih žena Vlasenice, èlanica Udruženja "Žena-Žrtva Rata" Sarajevo, koji ce uraditi sve sto je zakonski moguèe da se kazne ratni zloèinci iz Vlasenice, koji su poèinili ratne zlocine u i okolini Vlasenice.

Prijedlog Krivicnog Postupka, tj. ispod navedeni tekst, je isjecak originalnog krivicnog izvjestaja, a radi zastite zrtve, kao i osoba navedenih u ovom izvjestaju, pojedine sekcije ce biti editovane ili isjecene. Vase razumjevanje je trazeno. (ubacene slike nisu od prave zrtve, samo dramatizacija)

Krajem mjeseca Aprila 1992.godine izvršena je okupacija Vlasenice od strane Novosadskog i Užièkog Korpusa, koji su bili potpomognuti domaèim Srbima.
 Krajem mjeseca Aprila 1992.godine izvršena je okupacija Vlasenice od strane Novosadskog i Užièkog Korpusa, koji su bili potpomognuti domaæim Srbima.

Ujutro, taj prvi dan kada su ušli u Vlasenicu, srbi su uzeli auto (plava Lada Niva) od Komunalnog preduzeæa Vlasenica. Usput zarobljavaju jednog Vlasenicanina (isjeceno) kojeg stavljaju na prvo mjesto auta, a on je pozivao narod sa megafonom, da preda oružje od 15:00 do 9:00 na odreðenim punktovima. U sluèaju da se ne preda oružje u Vlasenici,rekli su da "... neæe ostati kamen na kamenu!"

Dok je sve bilo mirno izmedju 15:00 sati i ponoci, ko je imao lièno naoružanje oni su ga predavali na tim punktovima. Od 15 do ponoci je sve bilo mirno i mislila sam da je najgore prošlo, tad je u blizini eksplodirala bomba. Kada su srbi saznali da se (isjeceno) nalazi u Vlasenici prvo što su uradili bacili su bombu u njegovu kuæu, a onda su opkolili kuæu zarobili ga.

Tada su ušli u kuæu (isjeceno) i tražili oružje. Kako ništa nisu našli, uzeli su ga kao živi štit i išli od kuæe do kuæe muslimanske kuæe i tražili oružje. Kada sam ja èula eksploziju pogledali smo kroz prozor i vidjeli da pripadnici Novosadskog korpusa i Užièkog korpusa opkoljvaju kuæu i gledamo njihovo odvoðenje (isjeceno

Kako se odvedeni (isjeceno) nije pojavljivao do 17 sati isti dan, ja sam skupila hrabrost i otišla do SUP Vlasenica da vidim šta se dešava zašto ga nema. Mislim da su bombu bacili, i odveli (isjeceno), oko polovine mjeseca Aprila 1992.godine. Kada sam ja otišla u SJB Vlasenica nisu mi dali da uðem pitali su šta želim, rekli su mi da nemam tu šta da tražim da se gubim
odatle inaèe æe mi èitav šanžer ispucati u stomak.

Tada sam prepoznala policajce i to:

1. STANIŠIÆ LJUBAN (koji mi je rekao da se gubim ispred SUP-a inaèe æe mi èitav šanžer sasuti u stomak, zatim mi govori da donesem (isjeceno) koje posjeduje i onda æe ga pustiti)

2. ŠARGIÆ MILOŠ

Na rijeèi Stanišiæ Ljubana sam negirala da on (isjeceno) nema ništa od toga šta traži i rekla sam da mogu reæi da je on (isjeceno) imao atomsku bombu i može raditi šta hoæe. Kako je bilo desetak naoružani policajaca u SJB Vlasenica pred vratima poèeli su galamiti na mene.
Jedan od njih mi je rekao:
- "Da se ja pitam ja bi vas muslimane sve satjero na stadion i sve vas postreljao!"
Na to sam ja sam reka:
- "Hajde kreni od mene ja æu biti prva, ali zapamti neko æe preživjeti i isprièati pravu istinu!"

 Meðu tih 10 sam samo prepoznala Stanišiæ Ljubana i Šargiæ Miloša, a ostali su bili mlaði koje nisam poznavala po imenu ali znam da su iz Vlasenice. Taj dan on (isjeceno) je pušten iz SJB Vlasenica oko 22 sata i došao je sam kuæi. Bio je pretuèen i krvario je
na nos i usta. Tada nam je isprièao da su ga ispitivali, premlaæivali, udarali kundacima.

Sutradan poèinju odvoditi muškarce muslimane u zatvor SJB Vlasenica. Nakon 5-6 dana ponovo ga odvode (isjeceno), a to se dešava u mjesecu Maju 1992.godine, zatim odvode jos clanova moje familije (Isjeceno). Njih su odveli uniformisani Srpski vojnici iz Vlasenice, ja sam to gledala kroz prozor.

Naprijed navedeni zlocinci, su u 9 sati izjutra odveli par mojih clanova familije (isjeceno) i ipošto ih nisu vratili do 14 sati ja ponovo idem u SJB Vlasenica da ih tražim. Tada me u svoju kancelariju primio STANIŠI LJUBAN. Nakon 10 minuta došao je i ŠARGIæ MILOŠ. Nisu mi dali nikakvo objašnjenje zašto su ih odveli, ali su zato mene ispitivali. Ljuban i Miloš su me pitali ko i kada su se sve sastajali vlasti SDA stranke u mojoj kuæi (isjeceno). Kako nisam imala pojma o tome odveli su me u jednu prostoriju I zakljuèali me. Tad su mi rekli da dobro razmislim, i kada se sjetim ko je dolazio, i o èemu su prièali da ih pozovem. Kako ja o
tome nisam imala pojma nisam ih ni zvala, ali sam lupala na vrata da me puste. Noæ je pala, neznam koliko je sati bilo, možda negdje izmeðu 20:00 - 22:00 sati. Tad su se otkljuèala vrata i u sobu su ušli:

1. STANIŠIÆ LJUBAN,

2. ŠARGIÆ MILOŠ,

3. ÐURIÆ ACO,

4. ÐURIÆ ELVIS,

5. VIŠKOVIæ GORAN zvani "Vjetar"


Zakljuèali su za sobom vrata i poèeli se cerekati i govoriti:
- "Jeli ti to neæeš ništa priznati?!
Kako sam rekla da neznam ništa i da nemam šta priznati poèeli su psovati; govorili su mi da me jebe Alija, Tito, psovali su mi balijsku majku, i nagovijestili šta æe mi onda raditi, a rekli su:
- "Sada æeš vidjeti šta æemo uraditi sa tobom!"

Na sebi sam imala ženski kostim bež boje. Potrgali su taj kostim sa mene i svu odjeæu, a onda su me tukli. Svi petorica naprijed navedenih su me tukli drvenim šipkama, kundacima, nogama, i pesnicama. Nogama su me bacali iz èoška u èošak sobe. Kada sam se onesvijestila posuli bi me vodom, ÐURIæ ACO i ÐURIæ ELVIS (dva brata) su me držali ispod pazuha, a STANIŠIæ LJUBAN i ŠARGIæ MILOŠ su mi stavljali "epolete" sa èinovima iz bivše JNA i Titovku na glavu. Sa petokrakom na glavi rekli su mi:
- "Sad æemo te tuæi ako ti ovo popada sa tebe izmasakrirat æemo te!"

Naravno to je sve popadalo sa mene kako su me tukli. Tada me poèinju još žešÃ¦e tuèi. Padala sam u nesvijest. A kada sam došla sebi vidim da mi jedan sjedi na grudima, a osjetim drugi me siluje. Zatim me sva petorica siluju cijelu noæ, a to su:

1. STANIŠIÆ LJUBAN,

2. ŠARGIÆ MILOŠ,

3. ÐURIÆ ACO,

4. ÐURIÆ ELVIS,

5. VIŠKOVIæ GORAN zvani "Vjetar"


 Sutradan oko 10-11 sati su me zamotali u deku jer sam poèela obimno krvariti iz materice, stavili u policijsko auto i odveli na ginekologiju. Ja sam sva bila izoblièena, tako da nisam vidjela niti gdje me vode niti kuda. U Bolnicu Vlasenica me prima doktor
(isjeceno) i radi mi kiretažu zbog krvnog odljeva iz materice. U bolnici na ginekologiji nije bilo nekoga, bila je pusta. Poslije toga me odvode kuæi. Kod kuæe sam zatekla fameliju (isjeceno) .

Taj isti dan, poèetkom Maja 1992. godine u 17 sati su ga pustili (isjeceno). On sa famelijom bježe tu noæ preko šume. Uveèe u 24 sata (isjeceno) na leðima svojim donosi prebijenog (isjeceno) sa polomljenim rebrima koji je povraæao krv i sav izoblièen od udaraca kao i ja. Svi u kuci su me vidjeli kada sam došla iz Bolnice Vlasenica, a ja sam im isprièala šta mi se desilo. A i da njima nisam prièala sta je bilo mogli su vidjeti na meni. Ja sam iskašljavala krv i dobila sam temperaturu.

Od te noæi ja više nikada nisam mogla zaspati prirodnim snom. Spavala sam uz pomoæ tableta za spavanje koje i danas koristim. Od visoke temperature da tih dana nisam znala šta se dešava (isjeceno). Znam samo kada doðem sebi da popijem èaja.

Poèetkom mjeseca Juna 1992.godine prelazimo u drugu kucu. Vise ljudi (isjeceno) izlazi iz Vlasenice, na koji naèin i kojim kanalima ja neznam. Tako da u cijeloj ulici nas ostaje samo par (isjeceno).


Ponedeljak, 8 Juni.1992.godine u 10 sati naveèe dolaze po nas èetnici i odvode nas u logor "SUŠICA", tada sa prepoznala:

1. VIŠKOVIæ GORAN zvani "Vjetar"

ove ostale sam poznavala iz viðenja ali im neznam imena.

Goran se odma po ulasku u kuæu poèeo udarati (isjeceno). Strpali su nas u auto i odveli u logor "SUŠICA".

Do Nedelje, 14 Juna 1992.godine konstantno sam bila izložena premlaæivanju, i silovanju. Tad su mlatili i moje blize (isjeceno).

U Logoru "SUŠICA" osobe koje su me silovale i premlaæivale su:

1. NIKOLIÆ DRAGAN zvani "Jenki"

2.
VIŠKOVIæ GORAN zvani "Vjetar"

3. BASTAH DRAGAN zvani "Car"

4. ÐURI
Æ ACO

5. ÐURI
Æ ELVIS
i još dvojica koje sam dobro poznavala ali ne mogu se sjetiti Imena, ali znam gdje su zivili (isjeceno).

Tada u Logoru "SUŠICA" bilo je oko 1500 do 2000 muslimana (žena, djece, muškaraca). Sjecam se: (isjeceno). Ja moram naglasisti da sam živjela van Vlasenice I udata sam u Vlasenici, ono stanovništvu iz Vlasenice sto sam znala to je preko
mjesta gdje sam radila (isjeceno).

Negdje oko 8 - 10 Juna 1992.godine izveli su oko 20 muškaraca, mene (isjeceno) i još nekoliko familija i pred našim oèima ubili su svih 20 muškaraca meðu kojima i moje familije.

Svih 20 muškaraca civila, muslimana streljao je VIŠKOVIæ GORAN zvani "Vjetar" i BASTAH DRAGAN zvani "Car".

Od bola i krika izgubila sam glas i više nisam mogla prièati dok nismo prešli na slobodnu teritoriju.

U ponedeljak 15-og Juna 2006.godine su nas pustili iz Logora "Sušica", odnosno strpali nas u autobuse i odvukli prema Kladnju do linije razgranièenja. Tu nas pustili da idemo pješice do punkta koji je bio pod kontrolom Armije BiH.

(isjeceno)

NAPOMENA: "Kada sam došla na slobodnu teritoriju tj. Živinice kada sam se oporavila negdje krajem Juna se dobrovoljno prijavljujem u vojsku (isjeceno). Nakon svega što sam preživjela htjela sam da dam bilo kakav doprinos muslimanskom narodu, jer sam preživjela kako sam naprijed navela i bila sam uvjerena da æe nestati muslimanski narod.

Do sada nisam nikada nikome davala izjavu.Ovu izjavu sam odluèila dati Udruženju "Žena-Žrtva Rata"
iz razloga što pratim rad Udruženja i njihovu hrabrost i moja želja je da se pojavim na sudu i isprièam istinu.
Spremna sam dati izjavu svakom istražnom organu i isprièati istinu." ŽenaZrtva Rata



Stanišiæ Ljuban radi u policiji Vlasenica koji je silovao, premlaæivao, odvodio nesrpsko stanovništvo Vlasenice, zajedno sa: Nikoliæ Draganom zvani “Jenki” (koji je optužen u Hagu za ratne zaloèine i veæ izdržava kaznu zatvora)
Kraljeviæ Ignjat
Basta Predrag
zvani “Car”
Šargiæ Miloš
Stupar Simo
Ðuriæ Aco
Ðuriæ Elvis
Viškoviæ Goran
zvani “Vjetar”
Obrenoviæ Zoran
Niniæ Goran
(silovao maloljene djevojèice)
Pajiæ Slaðan

idr.

Udruženje “Žena-žrtva rata” je svojevremeno dostavilo spisak Tužilaštvu BiH certificiranih policajaca (ratnih zloèinaca) iz Višegrada. Sa dostavljenog spiska uhvaæeni su samo Šimšiæ Boban i Lelek Željko, dok ostali još uvijek rade svoj posao.
Oèekujemo da æe Tužilaštvo BiH aktivnije raditi svoj posao.

S poštovanjem,

PREDSJEDNICA UDRUŽENJA
Bakira Haseèiæ
http://www.zena-zrtva-rata.ba


 Za zloèine u logoru ''Sušica'' pred Tribunalom u Haagu odgovarao je samo upravnik i najveæi zloèinac u logoru Dragan Nikoliæ Jenki, koji se teretio za progone, ubistva, polno nasilje, muèenje. Nakon što je priznao zloèine, osuðen je na 23 godine zatvora. Iako postoje jasni dokazi i svjedoèenja i protiv drugih poèinilaca zloèina u vlasenièkim logorima za sada tužilaštva æute, a zloèinci su na slobodi i u miru. Vrijeme je za PRAVDU!
Ažurirano Srijeda, 29 Studeni 2006 14:11