A A A
Četvrtak, 14 Studeni 2019
Bastah i ostali: Nestali sinovi PDF Ispis E-mail
Autor BIRN   
Srijeda, 14 Siječanj 2009 11:08



12 januar 2009  Svjedokinja Tužilaštva BiH optužila Predraga Bastaha za odvođenje njenog sina iz logora Sušica u ljeto 1992. godine.

Fadilu Hadžić i njena dva sina, Muhameda i Mehmeda, 11. jula 1992. godine zarobili su “srpski policajci” i odveli u logor Sušica.


“Nakon nekoliko dana, u logor je došao Dragan Bastah, kojeg su zvali Car. On je ušao u hangar i izbrojao 10 ljudi, a među njima je bio i moj Mehmed, i odveo ih na košnju na Pelemiš. Nikada poslije nisam sina vidjela živog, a ni kosti mu nisam našla”, kazala je svjedokinja na suđenju Predragu Bastahu i Goranu Viškoviću pred Sudom BiH u Sarajevu.


Državno tužilaštvo tereti ovu dvojicu bivših pripadnika policijskih i vojnih struktura Republike Srpske, za “protjerivanja i ubistva” bošnjačkih civila na području Vlasenice tokom 1992. godine.


Početkom augusta, prema iskazu svjedokinje Hadžić, ponovo je vidjela Bastaha, kada ju je “kamionom odvezao iz logora prema Kladnju”, te ga je tom prilikom zamolila da čuva njene sinove.

“Čula sam da je oštar čovjek i da koga on odvede, više ga nema. Ali sam imala povjerenja i molila sam ga, a on je samo rekao da se ne brinem. Toga dana sam otišla sama, a Muhamed je ostao u logoru, ni njega više nema danas”, kazala je Hadžić, koja nije mogla u sudnici prepoznati Bastaha.

Maida Klempić, druga svjedokinja Tužilaštva, ispričala je kako je u maju 1992. godine odveden njen suprug.

“Jedne noći, bio je 17. maj, suprug Zahid i ja smo bili kući sa njegove dvije sestre. Čula sam kucanje na vratima dok sam bila na spratu, a Zahid dolje. Kada sam se spustila, njegova sestra Almasa mi je rekla da je odveden. Kazala je da ga je tražila policija. Nikada poslije živog Zahida nisam vidjela”, dodala je Klempić.

Kao svjedokinja Tužilaštva, Almasa Klempić je iskaz dala na ročištu 1. decembra 2008. godine. http://www.bim.ba/bh/144/10/15200/

Na ovom ročištu dr. Alma Bravo-Mehmedbašić, vještakinja neuropsihijatar, iznijela je nalaz prema kojem zaštićena svjedokinja 6 trenutno nije u stanju dati iskaz jer boluje od “hroničnog posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) uz trenutni akutni psihički poremećaj”.

Sud je odredio da se za tri mjeseca ponovo obavi vještačenje zaštićene svjedokinje 6, nakon čega će biti određeno da li će ona svjedočiti ili će njen iskaz biti pročitan u sudnici.

Maja Martinović, vještakinja biolog, iznijela je svoj nalaz na osnovu analize tragova bioloških ostataka pronađenih tokom forenzičkog pregleda obavljenog u hangaru logora Sušica.

“Nakon uzetih ostataka raznih tragova svijetle i tamne smeđe boje na zidovima, testiranje je otkrilo da se na nekoliko mjesta radilo o ostacima krvi ljudskog porijekla”, kazala je Martinović.

Tokom unakrsnog ispitivanja vještakinja Martinović je rekla da se “ne može sa sigurnošću tvrditi da li je krv zaista iz ratnog perioda”.


Naredno ročište zakazano je za 16. januar 2009. godine.

 Vuković i Tomić: Genocid u Kravici

Kravica
Kravica

13 januar 2009  Dvojica bivših pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići tvrde da nisu znali za ubistva civila iz Srebrenice.

Svjedoci Tužilaštva BiH su identifikovali Radomira Vukovića i Zorana Tomića kao nekadašnje pripadnike Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, u kojem su i sami bili. Obojica svjedoka pak tvrde da ne znaju ništa o ubistvima civila u Kravici u julu 1995. godine.

 Državno tužilaštvo tereti Vukovića i Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, za učestvovanje u sprovođenju i ubistvu više od 1.000 muškaraca u hangaru u Kravici.

 Slaviša Žugić i Mirko Ašćerić su rekli da se njihov odred “početkom jula 1995. godine” nalazio na ratištu kraj Sarajeva, odakle su poslani za Šekoviće.

 “Tokom puta nazad, javili su nam da ćemo morati ići do Bratunca, te da ćemo raditi na obezbjeđenju puta Bratunac – Konjević Polje, ali nismo imali pojma da se nešto događa u Srebrenici”, kazao je Slaviša Žugić, prvi svjedok Tužilaštva.

 Po dolasku u Bratunac, pojasnio je Žugić, prvi zadatak koji su obavili bio je pretres bošnjačkih sela u blizini Potočara.

 “Došla je naredba da vršimo pretres muslimanskog sela, te da ukoliko nađemo nekoga, da ga sprovedemo do Potočara, gdje je bila komanda UN-a. Nismo nikoga zatekli, tako da nismo ni bili u Potočarima, niti sam saznao ko su ljudi koje drže tamo”, dodao je Žugić.

 Nakon okončanja pretresa sela u blizini Potočara, prema iskazu svjedoka, jedinica je prebačena na autoput Bratunac – Konjević Polje, gdje su “obezbjeđivali odvijanje saobraćaja”.

 “Radili smo na tome da nesmetano prolaze autobusi i kamioni, u kojima smo viđali ljude iz Srebrenice. Nismo nikoga zaustavljali, ja sam samo viđao žene i djecu, ne znam je li bilo muškaraca”, kazao je Žugić.

 Žugić je u sudnici rekao da je “čuo za muslimanske vojnike koji se nalaze u šumi iznad puta”, međutim on nikoga od te vojske nije vidio, te je dodao da jedinica Specijalne policije Šekovići “nije učestvovala u njihovom zarobljavanju i sprovođenju”.

 “O nekim ubistvima ne znam ništa, tek kasnije, nakon desetak dana, čuo sam da je pobijeno oko hiljadu ljudi u nekoj zadruzi. Ali to sam čuo samo preko medija i radija. Nisam znao za to, a nisam ni vidio niti čuo ništa dok sam bio na položaju na cesti”, pojasnio je Žugić.

 Mirko Ašćerić je kazao da “nikada nije učestvovao u pretresu sela” u blizini Srebrenice.

 “Obezbjeđivali smo putnu komunikaciju koja je morala biti slobodna. Tek smo tog dana, po dolasku, saznali da će se tu kretati autobusi i kamioni koji su prevozili muslimane iz Srebrenice ka Kladnju. Radili smo samo radi obezbjeđenja, a ne da bi neko zaustavio te autobuse, što se nije desilo”, rekao je Ašćerić.

 Ašćerić je također kazao da mu nije poznato da su neki pripadnici Drugog odreda zarobili Bošnjake koji su se kretali tim putem, niti da išta zna o stradanju Bošnjaka u Kravici.

 “Tog dana na cesti, čuo sam pucnjavu na brdu iznad i rekli su nam da su se muslimani međusobno pobili zbog toga što se dio njih želio predati, a dio nije. Međutim, to je jedina pucnjava koju sam čuo, a tek mnogo kasnije sam čuo za neka ubistva muslimana u Kravici”, zaključio je Ašćerić.

 Nastavak suđenja zakazan je za 3. februar 2009. godine, kada će iskaz dati zaštićeni svjedok Tužilaštva pod pseudonimom D5.

 

Ažurirano Srijeda, 25 Veljača 2009 23:09