A A A
Utorak, 25 Lipanj 2019
Bastah i ostali: Klanjanje na cesti PDF Ispis E-mail
Autor BIRN   
Ponedjeljak, 15 Prosinac 2008 15:17


Zaštićena svjedokinja Tužilaštva optužila Gorana Viškovića za premlaćivanje i maltretiranje njenih komšija u ljeto 1992. godine.

 

Dajući svoj iskaz na suđenju za zločine u Vlasenici, zaštićena svjedokinja 3 je ustvrdila da je početkom juna 1992. godine optuženi Predrag Bastah dolazio “svaki drugi dan” u njen stan u Vlasenici kako bi “popisivao Bošnjake za razmjenu”.

“Jedne noći, pred ulaz je stigla vojska i nas Bošnjake su istjerali na ulicu. Tu sam vidjela desetak vojnika, a prepoznala sam Gorana ‘Vjetra’ i Bastaha. Goran je počeo tući mog komšiju Rašida i njegovu ženu, i šamarati njegovo dvoje djece. Goran je Rašida tukao kundakom od puške, a zatim ga tjerao da klanja na asfaltu”, kazala je svjedokinja 3.

Tužilaštvo BiH tereti Predraga Bastaha zvanog Car i Gorana Viškovića zvanog Vjetar, bivše pripadnike policijskih i vojnih struktura Republike Srpske, za “silovanja, mučenja, protjerivanja i ubistva” Bošnjaka na području Vlasenice tokom 1992. godine.

Istom optužnicom Višković se posebno tereti da je neutvrđenog datuma u junu 1992. godine došao u naselje Panorama, gdje je natjerao svjedokinju 3 da napusti kuću te u njenom prisustvu “nogama i kundakom od puške” tukao jednu osobu, koju je potom tjerao da klanja na cesti.

Prema njenom iskazu, svjedokinja 3 je iste noći, “skupa sa porodicom” odvedena u logor Sušica, gdje se zadržala “oko mjesec dana”.

“Par dana prije nego što sam razmijenjena u Kladanj, muža su mi navodno odveli na rad, ali se on sa tog rada nikada nije vratio”, kazala je svjedokinja i dodala da je nekoliko puta tokom boravka u logoru vidjela optužene Bastaha i Viškovića kako “dovode Bošnjake”.

Drugi svjedok Tužilaštva, koji je također dao svoj iskaz uz mjere zaštite identiteta i lika, pod pseudonimom 4, kazao je da su zločini nad Bošnjacima u Vlasenici rađeni “planski i sistematski” u organizaciji Krizog štaba Vlasenice.

“Nakon dolaska Jugoslovenske narodne armije, počeli su nestanci ljudi u noći. To su radili takozvana policija i vlast. U maju 1992. godine, u selu Pijavci ubijeno je 11 muškaraca Bošnjaka, a zatim je uslijedio i masakar u Zaklopači. Potom su nastradala i sela Đamđići i Alihodžići, tako da se to sve očito planiralo, jer se radilo čišćenje rubnih područja”, pojasnio je svjedok 4.

Bastah i ostaliBastah i Višković optužnicom se terete da su u periodu od aprila do kraja septembra 1992. godine, “u okviru širokog i sistematičnog napada paravojnih i policijskih snaga tzv. Srpske Republike BiH”, vršili progon stanovništva nesrpske nacionalnosti.

Svjedok 4 je u sudnici kazao da je 2. juna 1992. godine odveden u logor Sušica, gdje je ostao 16 dana, dok nije “pod prisilom pristao zamijeniti imovinu” sa jednim Srbinom iz Zavidovića, nakon čega je razmijenjen.

“To je bio takav neviđeni strah da se riječima ne može opisati”, kazao je svjedok 4.

Treći svjedok Tužilaštva, Izet Hurić, opisao je kako su 2. juna 1992. godine “pripadnici srpske vojske”, poredani u grupe strijelaca, napali njegovo selo Piskavice.

“Niko od Bošnjaka iz sela, sto posto, nije pružio otpor”, rekao je Hurić.

Nastavak suđenja zakazan je za 18. decembar 2008. godine.

Ažurirano Srijeda, 25 Veljača 2009 22:58