Glavni Izbor
Pocetna Stranica |
Bosna |
Vlasenica |
Arhiva Novosti |
Kontakt |
Uputstva |
Trazi |
Korisnicki Izbor
Da se ne zaboravi |
O nama |
Kontakt |
Fakte
Genocid u Vlasenici:
- 3000 Ubijeno
- 620 Potvrđeno putem DNK-a
- 117 Lokacija na kojim su tijela nadjena
- 16.000 ili 90% Muslimana iseljeno
- Džamija minirana nakon 100 godina postojanja
- Koncentracioni Logor Sušica, Zlostavljanja, Silovanja, Mučenja, Protjerivanje
- Sela etnički očišćena; Zaklopača, Drum, Piskavice, Pijuke, Durići, Džamdžići, Cerska...
- Ratnih zlocinaca osuđeno: 3
Prisjetimo se Melihe Duric |
![]() |
![]() |
![]() |
Autor Fatmir Alispahić | |||||
Četvrtak, 09 Listopad 2008 07:10 | |||||
Objavljeno: 07. Oct 2008. 05:10:25 Bosnjaci.net
Udruženje Vlaseničana iz Čikaga, koje umrežava sve prognane Vlaseničane diljem svijeta, svojevremeno je prihvatilo moju ideju, koju sam plasirao putem Radija Naša riječ u Čikagu, da se u Vlasenici podigne spomen-ploča u znak sjećanja na šesnaestogodišnju Melihu Durić, najmlađu žrtvu Aneksa sedam. Vlasenica bi tako postala centrište sjećanja na sve žrtve Aneksa sedam, na desetine ako ne i stotine ubijenih Bošnjaka, koji su od 1995. na ovamo stradavali i od dejtonskih četnika i od dejtonskih ustaša. Mislim da je bitnost ove spomen-ploče, i općenito ovog vida pamćenja dejtonskog nastavka genocida nad Bošnjacima, upravo u tome što se ne smijemo, i ne trebamo, zadržavati samo na žrtvama koje smo podnijeli u vrijeme genocidne agresije, već i da pamćenje trebamo proširiti na sve oblike ugnjetavanja bošnjačke ravnopravnosti. Dakle, ne mislimo, samo, ni na ubijene u dejtonskom miru, već mislimo na sve one koji su u vrijeme dejtonskog mira, a ako hoćemo i prije agresije, bilo izloženi
Ime rahmetli Melihe Durić je postalo opće mjesto podsjećanja na obespravljenost Bošnjaka u Karadžićevom entitetu, jer se u njenoj životnoj tragediji sažima sva bestijalnost zločinačkog naslijeđa u biću onoga što zovemo Republika Srpska. Dakle, Meliha Durić je 11. jula 2001. godine (na dan kada je polagan kamen temeljac za Memorijalni centar u Potočarima!) došla po prvi put da obiđe svoju kuću u Vlasenici, da u svojoj kući prenoći, došla je sa babom, a materi je ostavila kratku poruku, u teki zapisanu, kreonom, da ode sa babom u Vlasenicu. Uvečer, dok je sjedila pored prozora, pogođena je snajperskim hicem, u vrat. Zamislimo kakva vrsta smeća je morala obitavati u glavi tog zločinca koji je zadovoljenje svojih srboljubivih osjećanja pronašao u tome da se prišunja, nanišani i ubije djevojčicu. Bilo bi strašno da ovaj zločin ostane samo u novinskim arhivima, i da ne dobije trajni komemorativni karakter: da se kroz podsjećanje na Melihu Durić podsjećamo na sve žrtve Aneksa sedam, i da se kroz monstruozni karakter ovog zločina podsjećamo na karakter genocidnog entiteta i zločinačkog, dejtonskog naslijeđa Radovana Karadžića. Predložio sam i to da se pozove premijer Republike Srpske Milorad Dodik da otkrije tu spomen-ploču i da administraciju manjeg entiteta, koji će ako Bog da pripadati svim bh. narodima, ogradi od ovog zločina. Pa da vidimo
|