A A A
Subota, 14 Prosinac 2019
Slucaj Ratko Mladic - Genocid u BiH PDF Ispis E-mail
Autor Bosnjaci.net, VOANews, Sarajevo-x.com, ICTY   
Subota, 28 Svibanj 2011 10:39

Vlasti u Srbiji su do 2009. znale gdje su Mladić i Hadžić

Vlasti u Srbiji sve do 2009. godine znale su gde su haški optuženici Ratko Mladić i Goran Hadžić i nisu preduzimale ništa da uhapse zločince, piše Jutarnji list, i navodi da je "opstrukciju lova na Mladića" podržavao bivši premijer Vojislav Koštunica.
Prenoseći sadržaj dokumenata koji su objavljeni na WikiLeaksu, list piše da je Koštunica ignorisao ili tek djelimično ostvario 11 preporuka koje su Amerikanci poslali Srbiji 2006. godine, kao i da tragovi vode do državnog vrha u Rusiji. 

Zagrebački Jutarnji donosi i razgovor s Rasimom Ljajićem, ministrom zaduženim za saradnju s Haagom, navodeći da je on rekao da je Mladić uhapšen samo nekoliko dana nakon što je lociran.

Večenji list piše da je Mladić tajno snimao Slobodana Miloševića i da je imao plan kako izigrati Haag i donosi sadržaj nekih transkripata iz 1996. godine.
List piše kako je navodno Mladić rekao da su se "Turci u Srebrenici poubijali između sebe", dok mu "Milošević sugeriše da on i Karadžić iziđu na sud u RS-u koji će ih osloboditi".
List ističe i da su mediji još lani znali da se Mladić skriva u Lazarevu, odnosno da radi na nekoj farmi negde kod Zrenjanina, prenose u subotu agencije. 
 
 
Šta sudija Alphons Orie traži... (u slučaju Mladić)

Dokument potpisan 27 Maja, 2011 

http://www.icty.org/x/cases/mladic/tdec/en/110527.pdf 

# 1
- dokazati da (i kako) je optuženi znao, o počinjenju zločina...
# 2
- da se ukloni šest općina iz baze općina zločina, i da ih zamijeni sa šest drugih općina!?
- ukloniti točke o okrutnim postupanjem ili nečovječanstvenim djelima!?
# 3
- smanjenje optužbe sa 15 tačaka na 11!
- uklanjanje optuženice o saučesništvu u genocidu!?
- predlaže uklanjanje određenih incidenata!?
 
Originalnu optuznicu mozete naci ovdje.

Judge Alphons Orie (ICTY) www.icty.org
 
Artikli o sudiji Alphons Orie-u
 

RATKU MLADIĆ-U ĆE SUDITI ISTI SUDIJA KOJI JE 2009-te NEGIRAO GENOCID U SREBRENICI  

GLAVNI sudac u procesu protiv Ratka Mladića (koji je dobio oznaku IT-09-92-I) bit će sudac Christoph Flugge, a u sudskom će vijeću uz njega sjediti i Alphons Orie i Bakone Justice Moloto, odlučio je Mehmet Guney, v.d. predsjednika Haškog suda, koju tu dužnost obavlja u odsutnosti predsjednika Patricka Robinsona i potpredsjednika O-Gona Kwona. 


Nijemac Flugge član je Haškog suda od 2008. godine, a pravničku karijeru kao odvjetnik započeo je još 1973. godine. Već sa 30 godina imenovan je na funkciju javnog tužitelja u Berlinu, a u Haag je došao s funkcije državnog tajnika u njemačkom ministarstvu pravosuđa koju je vršio od 2001. do 2007. godine. 

Flugge je do rujna 2009. bio i član sudskog vijeća u procesu protiv Radovana Karadžića, tijekom kojeg je uspio izazvati i popriličan skandal. Naime, Flugge je u srpnju 2009. godine za Der Spiegel izjavio da je termin "genocid" nepotreban u opisivanju zločina u Srebrenici, te da bi termin "masovno ubojstvo" bio prikladniji, što je naišlo na žestoke kritike. 

Nizozemac Alphonse Orie hrvatskim je građanima svakako najpoznatiji među sudačkom trojkom koja će presuditi Mladiću. Radi se o sucu koji je donio prvostupanjsku osuđujuću presudu protiv Ante Gotovine i Mladena Markača. Orie je član Haškog suda još od studenog 2001. godine, a prije toga je bio sudac nizozemskog Vrhovnog suda, ali i odvjetnik u haškim postupcima. 

Bakone Justice Moloto iz Južne Afrike haški je sudac postao u studenom 2005. godine, prije čega je bio član Visokog suda u Južnoj Africi. Sudac Moloto jedan je od članova sudskog vijeća u procesu protiv Radovana Karadžića. 
 
Sta je Deifinicija Genocida?
 
Goran Hadžić
 
Ratko Mladić
 

Kongresmen Smith: Ljudi koji Mladića smatraju herojem imaju ozbiljan psihološki problem

Republikanski Kongresmen iz New Jerseya,  je već godinama strastveni zagovornik hapšenja i sudjenja optuženicima odgovornim za Srebrenicu i Vukovar
 
Oduševljen sam viješću da je ratni zločinac Mladić konačno uhapšen i da će se sada suočiti sa pravdom na haškom tribunalu. Za nadati se je da će provesti ostatak života u zatvoru. Ovo bi mogla biti i dobra poruka koja bi se iz Beograda trebala odaslati bosanskim Srbima, kaže u ekskluzivnom intervjuu za naš program Chris Smith, koji predsjedava Helsinškim odborom američkog kongresa i koji je godinama pozivao na hapšenje Karadžića i Mladića. 

U Bosni, a naročito u Srbiji, smo imali pristup ratnim zločincima i sve ove godine nismo uspjevali da ih uhapsimo. Sada bi smo trebali posebno biti zahvalni Helsinškom odboru u Srbiji i mnogim zagovornicima ljudskih prava unutar same Srbije koji su bili svjesni šta je taj čovjek učinio. Ima toliko Srba koji apsolutno nisu imali ništa sa tim užasnim zločinima protiv čovječnosti i sa genocidom, ali svi oni koji jesu bili povezani sa zločinima se moraju držati odgovornim, a osobito njihovo liderstvo koje je naređivalo ubijanja kao što su ona u Srebrenici. Sjećam se da sam na to pitanje stalno skretao pažnju na kongresnim saslušanjima, u saopćenjima, i tokom posjeta bivšoj Jugoslaviji.  Činjenica je da je UNPROFOR bio ne samo prepreka za zaustavljanje tih ubistava, već ih je u neku ruku omogućio, jer je pružio lažni osjećaj zaštite u zaštićenim zonama. One su trebale biti zone u koje su ljudi bježali zbog zaštite, a umjesto toga one su bile zone za masovna ubistva. Ne znam nijedno mjesto na zemlji kao što je Srebrenica koje je, pod navodnom zaštitom holandskih mirovnjaka, bilo mjesto u kojem je za tri dana ubijeno 8 hiljada muškaraca i dječaka, kaže kongresmen Smith. 

Srbijansko liderstvo i grupe za zaštitu ljudskih prava, ali i oni u drugim zemljama, zaslužuju pohvalu. Naš kongresni odbor nikada nije prestajao da poziva ili ističe da se Karadžić i Mladić moraju u potpunosti držati odgovornim. Jedini pojedinac visokog profila koji još treba biti uhapšen je Goran Hadžić, kaže kongresmen Smith i dodaje:


Mislim da je poruka koja iz ovog razvoja događaja odlazi u svijet je da nema toleriranja ratnih zločina, bez obzira da li se radi o nacistima u Njemačkoj, o Ruandi, o Sudanu, o bivšoj Jugoslaviji. Zločinci se moraju držati odgovornim.

On misli da bi zajedničko suđenje Karadžiću i Mladiću bilo dobra ideja:

Karadžić je u Hagu od 2007, i suđenje se sporo odvija. Karadžić i Mladić su bili partneri u genocidu i zločinu protiv čovječnosti i s obzirom da se užasni zločini koje su njih dvojica počinili preklapaju, bilo bi veoma lako integrirati Mladića u to suđenje.

On dodaje da će se tokom parlamentarne skupštine u Beogradu u julu uputiti čestitke srbijanskim parlamentarcima. Svi se nadamo potpunom i apsolutnom prelasku sa despotske diktature na cvjetajuću demokraciju. Naše stajalište je uvijek bilo da narod Srbije, Bosne i Hrvatske zaslužuje mir i pravdu i nadamo se da se oni kreću u tom pravcu, kaže Chris Smith.

Smatram da se suđenje Karadžiću i Mladiću treba prenositi i da se o njemu treba izvještavati na nepristasan novinarski način, i da treba biti na naslovnim stranicama novina. Ovo više nije stvar nacionalizma. Srbi i Bosanci su divni ljudi, ali su ih u pogrešnom pravcu vodili monstrumi. Upravo kao i Njemci, koji su dobar narod-njih je obmanjivao monstrum pod imenom Adolf Hitler. Slobodu ljudi otimaju zli ljudi sa oružjem, tajnom policijom i logorima smrti. Oni u Srbiji i Republici srpskoj, koji svjesno ili nesvjesno osobe koje su počinile zločine prikazuju u pozitivnom svjetlu, samo na sebe navlače nečast.

Još uvijek ima ljudi koji čeznu za nacističkom erom, za Staljinom, Polom Potom, Mugabeom. Uvijek će biti onih koji su zaluđeni idejom da je on bio jak. Ali biti jak u represiji i ubijanju slabih nije snaga, već patološka slabost. Ljudi koji Mladića smatraju herojem vjerovatno imaju ozbiljan psihološki problem. Za nadati je da će ih istina opametiti. Možda su oni koji kažu da će proći godine prije nego na scenu ponovo izađe neko kao Mladić i sami počinili zločine koje poriču. Vjerujem da će u fokusu haškog suđenja biti činjenice i prezentacija činjenica, kaže kongresmen Smith.

On vjeruje da je Mladićevo hapšenje zatvaranje kruga pravde.

To jeste zatvaranje kruga zločina, iako mislim da će za kraći period otvoriti mnoge stare rane, dok se budu objelodanjivale činjenice, dok se budu dovodili svjedoci. Ja sam tokom godina održao šest kongresnih rasprava i čuli smo brojna svjedočenja, među njima i Hasana Nuhanovića, koji je izgubio članove obitelji u Srebrenici i  koji je govorio o naivnosti Holanđana u zaštićenoj zoni.  Sa druge strane, jedan od holandskih mirovnjaka je na jednom od tih svjedočenja izjavio da su oni bili samo promatrači, i da nisu bili tamo da doista zaštite ljude, iako su imali mandat za to. Za nadati se je da su mirovnjaci širom svijeta iz Srebrenice naučili lekciju.

Srbijanski zvaničnici imaju priliku kao nikada do sada da povuku jasnu liniju razgraničenja između prošlosti i budućnosti i njihov utjecaj na bosanske Srbe bi mogao biti ogroman ukoliko ne izraze nikakvu toleranciju za zločine koje su počinili Karadžić, Mladić i drugi. Sada postoji šansa da na to gledaju na način na kojeg moderna Njemačka gleda na naciste. Ne može postojati ništa gore od genocida. Poruka koja se iz Beograda mora odaslati bosanskim Srbima je: Pridružite nam se i ajasno i glasno dajte do znanja da nema tolerancije za užasne zločine, kaže u ekskluzivnom intervjuu za Glas Amerike kongresmen Chris Smith. 
 
Amra Alirejsović | Washington D.C.
http://www.youtube.com/watch?v=EJ0VUGVBGFs 
 
Ažurirano Subota, 28 Svibanj 2011 11:25
 
Trojica maloljetnika našli smiraj u Rakiti PDF Ispis E-mail
Autor Tuzlarije.net/sarajevo-x.com   
Subota, 23 Travanj 2011 09:44

http://youtu.be/uoKaa9H9EUc

http://www.youtube.com/watch?v=N0xqgqOkLLM&feature=player_embedded


Na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici danas je klanjana dženaza i obavljen ukop 18 žrtava stradalih u Vlasenici i drugim mjestima Podrinja u periodu od 1992. do 1995. godine.

Od sedamnaestogodišnjeg Džemaila Badžića pred njegovim tabutom oprostio se dvije godine stariji brat Hasan. Oca Himzu ukopao je u Potočarima, a njegovog miljenika najmlađe od četvero djece u prorodici danas u Rakiti, nedaleko od Piskavica odakle su ga pod prijetnjom puškama odveli 1992. godine. Ubijen je metkom u glavu – potvrdili su u Institutu za nestale nakon identifikacije. 

Među 18 danas ukopanih ukupno su tri sedamnaestogidišnjaka. Osim Džemaila, porodice su se oprostile i od Almira Omerovića koji je ubijen granatom ispaljenom sa Ilijinog brda 1992, te Edina Mutapčića kojega su u Potočarima 1995. odvojili od majke, a njegove posmrtne ostatke pronašli u dvije odvojene grobnice u Kamenici. Nedostaju mu još lobanja i šaka.



Među ukopanima je 5 žena. Tima Huremović ukopala je sestru Jasminu. Zagrnuti mezar pomogle su joj komšije. Niko od muških u njenoj porodici više nije živ. Izgubila je, osim 34-godišnje setre još dva brata I oca. Vratila se sama u svoju kuću i živi u Vlasenici.

Najstarija žrtva ukopana danas je Ajka Hurić, koja je u vrijeme ubistva imala 73 godine. Uz njen mezar ostale su dvije kćerke.

Posljednjem ispraćaju i dženazi prisustvovali su zvaničnici iz institucija oba bh entiteta, te državnog vrha. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović položio je cvijeće na pred spomen ploču na kojoj će biti ispisana imena svih žrtava ukopanih na Šehiskom mezarju Rakita.

Bakir Izetbegović, član državnog Predsjedništva BiH je poručio da ne smijemo nikada više dozvoliti da budemo slabi i neorganizovani:

- Mnoge žrtve su pronađene. Značajan napor uložen je od domaćih vlasti i međunarodne zajednice. Sigurno ima i onih koji ne bi željeli da se lokacije masovnih grobnica pronađu. Pravda je spora, ali dostižna. Kaznit ćemo zločince! Nikada više nećemo dozvoliti da budemo slabi. Prije svega, moramo jačati oružane snage, jačati slogu, jačati Bosnu i odnose unutar naše države, ali i regionu. I progonit ćemo zločince, da zauvijek znaju da se nikada niti jedan izvući neće. Dok su živi tražit ćemo ih – poručio je član državnog Predsjedništva Bakir Izetbegović sa mezarja Rakita u kojemu su ukopane 284 žrtve stradanja u Vlasenici.

Dženazu, kojoj je prisustvovalo više od 3,5 hiljade ljudi predvodio je Smail ef. Smajlović, izaslanik Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

- Svi ljudi bi trebali, a mi muslimani vjerujemo da u dženazi ima pouke i da smrt dariva poruku za život u ovome svijetu. Zato saosjećamo bol jer ove koje ispraćamo idu na bolji svijet. Mi ostajemo u iskušenjima ovoga svijeta. Tuga jeste, i nju treba dijeliti. Musliman saosjeća boli drugoga i poslednji događaji kada se iz božijeg plana realiziraju u ovome svijetu, muslimani su potvrdili da imaju saosjećanja sa ljudima koje ta iskušenja zadese kao što jeste zemljotres ili cunami u Japanu. Muslimani su kroz svoje priloge dali i iskazali svoje saosjećanje sa stradalima tamo. Ali, braćo i sestre u vjeri, to je došlo iz Božijeg plana i u tome ima i pouke, vjernici to uzimaju i učeni kažu ne samo u stradanju i prolaznosti dobara ovoga svijeta, naglasio je u obraćanju Smail ef. Smajlović

U Vlasenici tokom rata ubijeno 2.446 ljudi

Tokom agresije ubijeno je 2.446 Vlaseničana. Zvanično su ih progonili i ubijali pripadnici Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS, a pomagali su im i domaći zločinci.

- Ni 19 godina od počinjenog zločina nad nevinim Bošnjacima Vlasenice ni 50 odsto njihovih posmrtnih ostataka nije pronađeno, tako da ne možemo biti zadovoljni procesom ekshumacija. Proces identifikacija u velikoj je mjeri usporen i dugotrajan. Generalno, nismo zadovoljni odnosom društva prema ekshumiranim posmrtnim ostacima. Masovna grobnica Ogradice ekshumirana je 2003. godine, a njeni slučajevi još nisu završeni tako da još očekujemo DNK rezultate - kazao je Predsjednik Udruženja porodica žrtava Vlasenica 92-95 Dževad Bektašević.

MIZ Vlasenica

Pododbor za aktivnosti ukopa i medijsko predstavljanje

 

Trojica sedamnaestogodišnjaka bit će ukopani u subotu na mezarju Rakita

Maloljetni Almir, Džemail i Edin identifikovani tokom protekle godine

Drugog dana hadžijskog Bajrama, u junu 1992. godine u Vlasenici su strijeljani osamnaestogodišnji Irfan Omerović i njegov dvije godine stariji brat Ibro Omerović. Egzekutori nisu poštedjeli ni njihovog oca. Deset godina već, oni zahvaljujući DNK analizi zajedno počivaju na Šehidskom mezarju Rakita. Ove godine pored amidže i amidžića bit će ukopan i sedamnaestogodišnji Almir Omerović, koji je samo pet mjeseci poslije njih u Vlasenici nastradao od zločinačke granate ispaljene s Ilijinog brda. Kad su ocu Muhamedu javili gdje je granata pala, on je znao da su Almir i njegova rodica Mersida, koja je bila bolničarka, blizu. Kad je stigao na mjesto tragedije Almir je još bio živ. Umro mu je na rukama. U to vrijeme mogao ga je ukopati jedino u Cerskoj, gdje je s ostatkom porodice krenuo bježati pred neprijateljem.

''Almir eto, nije ostvario želju da postane veterinar. Niti je po mome nagovoru s amidžićem Ibrom započeo privatan automehaničarski posao. Završavao je tek drugi razred Škole za učenike u privredi'', pričao je otac Muhamed dr. Vedi Tuci i Muratu Hurtiću, članovima ekspertnog tima za eksumacije kad su došli da ga iz mezara u Cerskoj ekshumiraju i prenesu u Vlasenicu. Analizom posmrtnih ostataka kasnije, utvrdili su da su Almira ubili geleri koji su prerezali kičmu i prošli kroz bubrege.

Muhamed će sa starijim sinom u subotu klanjati dženazu Almiru, a onda će tražiti da se iz Cerske u Rakitu prenese i tijelo njegove majke koja je također u Vlasenici poginula 1992. godine.

Metkom u glavu ubijen najmlađi član porodice Badžić

Godine 1992. ubijen je Džemail Badžić, najmlađe od četvero djece u porodici. Tek je bio napunio 17 godina. Pohađao je Rudarsku školu i igrao nogomet. Njegov stariji brat Hasan kaže da je Džemail bio omiljen kod djevojaka. Volio je igranke i stalno sređivao frizuru. Starije sestre, koje su tada već bile udate, šalile su se da većeg zavodnika u Piskavicama i okolini nema.
Otac Himzo, građevinski radnik s terena iz Hercegovine je poslan kući, na čekanje. Rekli mu, dok se situacija malo ne smiri. Svjedočio je kad su mu sina Džemaila odveli četnici s puškama i više ga porodica nije vidjela. Ekshumirali su njegove posmrtne ostatke iz grobnice Pelemiši kod Šekovića. Imao je prostrelnu ranu na glavi.
Himzo nije dočekao da sazna istinu o sinu. Nastradao je i on, padom Srebrenice 1995. godine. Imao je tada 46 godina. Ukopali su ga u Potočarima.

Ukopat će sina od kojeg su je odvojili u Potočarima

U Vlasenicu će, ove sedmice iz Amerike doći Fahra Mutapčić i njen stariji sin Enver. U naselju Toplik čeka ih Fahrina sestra Fadila. Zajedno će u subotu na Rakiti ukopati mlađeg Fahrinog sina Edina. Ubijen je 1995. godine u Kamenici. Pronašli su njegove kosti u nekoliko odvojenih grobnica. Lobanja i jedna šaka mu nedostaju, ali majka želi imati mjesto gdje će se doći pomoliti za njegovu dušu. Još joj nisu našli muža Muradifa i sedmogodišnjeg bratića Osmana Dautovića, koji su zarobljeni na putu za Cersku i od tada ništa o njima ne zna.
U Ameriku je Fahra iz Bosne odnijela sjećanje na bolan rastanak s Edinom u Potočarima. Trajalo je nekoliko dana odvajanje muškaraca od žena i djece. Strahovala je za sina, ali joj bila utjeha što se na njemu nisu nazirali ni brkovi na brada. ''Dijete pravo'', govorila je. Ipak su ga odvojili od nje dok se penjala na kamion za Tuzlu. Zadnje joj je rekao: ''Majko nemoj me ostaviti'', a ona plačući vikala da će ga čekati, da će ga naći, da će se vratiti po njega.

Vratit će se, nakon dženaze u Ameriku. Tamo joj je ostala fotografija. Na njoj je Edin živ. Hrani mačke. Volio je životinje, a oko kuće u Topliku uvijek skupljao mlade mačiće.

Trojica sedamnaestogodišnjaka iz Vlasenice bit će ukopani 23. aprila na mezarju Rakita, sa još 15 u toku prethodne godine identifikovanih žrtava. Dan ranije, u popodnevnim satima ispred Komemorativnog centra u Tuzli bit će organizovan zajednički ispraćaj tijela ka Vlasenici. Iz nekoliko bosanskohercegovičkih gradova obezbijeđen je prevoz autobusima na dženazu u subotu.

PODODBOR ZA PROVOĐENJE AKTIVNOSTI UKOPA
I MEDIJSKO PREDSTAVLJANJE
(tuzlarije.net)

Dzenaza za nevino ubijene sehide u Vlasenici

(sarajevo-x.com) Dženaza-namaz nedužno ubijenim Vlaseničanima klanjana je danas na vlaseničkom mezarju Rakita, gdje je do sada ukopano 266 žrtava etničkog čišćenja. Zajedničku dženazu, u ime Rijaseta Islamske zajednice BiH, predvodio je muftija Ismail ef. Smajlović. On je izrazio saosjećanje porodicama ubijenih, rekavši između ostalog da se ovaj događaj mora upamtiti i iz njega izvući pouku.

"Njihova smrt nije prirodna, ona je produkt ljudskog uma. Iz ovog događaja treba izvući pouku i uzeti pravi izbor za bolji život", rekao je muftija Smajlović.

Među 18 žrtava koje su danas ukopane u mezarju Rakita, nalaze se i trojica sedamnaestogodišnjaka - Almir Omerović, Edin Mutapčić i Džemail Badžić.

Najstarija žrtva je nena Ajka Hurić, koja je imala 73 godine kada je ubijena.

Muhamed Omerović, otac ubijenog Almira, ispričao je da mu je sin ubijen granatom koja je ispaljena sa položaja srpske vojske. Sa njim zajedno poginula su i dva amidžića, koji su od njega bili stariji tek godinu.

"Bio je veoma skroman mladić, pametan, obrazovan. Tri dana prije nego što će biti ubijen, samo smo gledali jedan u drugog i šutjeli. Poslije granatiranja Almir je bio još živ. Nosio sam ga jedan kilometar i preminuo je", kaže Muhamed.

Dženazi i ukopu vlaseničkih žrtava na mezarju Rakita u Vlasenici prisustvovao je i Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. On je položio cvijeće na spomen obilježje, gdje će biti ispisana imena žrtava, Bošnjaka iz Vlasenice koji su ubijeni u periodu od 1992. do 1995. godine.

Izetbegović je poručio da Bošnjaci nikad više ne treba da budu slabi i neorganizovani.

“Pravda je spora, ali dostižna i istrajat ćemo na putu da se uhvate i kazne svi počinioci zločina“, rekao je Izetbegović i dodao da se moraju jačati odnosi u BiH, ali i regionu i tako stvarati uslovi za bolju budućnost.

 

preuzeto sa stranice sarajevo-x.com

Ažurirano Nedjelja, 24 Travanj 2011 11:10
 
Sjecanje na Vlasenicu PDF Ispis E-mail
Autor bh-news   
Subota, 23 Travanj 2011 10:04

Na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici danas će biti obavljen sedmi kolektivni ukopi i dženaza za 18 identificiranih bošnjačkih žrtava stradalih na području Vlasenice od 1992. do 1995. godine.

Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovnih i pojedinačnih grobnica Pelemiš, Ogradice kod Vlasenice, Kamenici kod Zvornika, Cerskoj i Debelom Brdu.

Među identificiranim, ove će godine biti obavljen ukop i pet žena, te trojice maloljetnika.

Od ukupnog broja stradalih tokom agresije na BiH 1992. godine, pet posto su djeca. U istom period na području Vlasenica stradalo je osam posto djece. Kada su u pitanju žene njih je u Vlasenici stradalo 17 posto od ukupnog broja ubijenih.

U ranjim jutarnjim satima 21. Aprila 1992-ge godine, okupirana je Vlasenica. Snage Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS-a, bez ijednog ispaljenog metka ulaze u grad i zauzimaju sve važnije privredne i društvene objekte.

Četnicke formacije lokalni Srbi dočekuju kao oslobodioce i time se omogućava mobilizacija srbskog življa i početake zločina.

Odmah po okupaciji Srbi, do jučerasnje komšije, privode ljude u zgradu MUP-a po ranije pripremljenim spiskovima. Zaveden je policijski sat, a radnici dobijaju otkaze.

"Ušli su u kuću i počeli tuči muža kundakom, nogama, pesnicama po glavi, i svim dijelovima tijela. Curila mu je krv na nos. Naredili su mu da izađe iz kuće, ne dozvolivši da obuče cipele. Otjerali su ga u kombi, onda su se vratili i počeli mene šamarati, udarati. Nogom su me udarili u kičmu, poslije čega sam pala niz stepenice. Molila sam ih da me ne tuku, jer sam bila operisana, a oni su počeli da psuju i da govore jedan drugome da me siluju. Pitala sam ih imaju li oni majku? Odgovorili su psovkom i riječima:"Hoćeš suverenu Bosnu?" Udarili su me jos nekoliko puta, a potom odveli pred kuću kod kapije da me streljaju. Poslije su me natjerali da ispred kuće legnem potrbuške na asfalt. Iz zgrade su doveli ženu strau oko 70 godina. Počeli su da je tuku. Doveli su tu i Omera, ženu mu, sa snahom i troje djece, i njih su tukli. Onda smo ušli u isti kombi sa kojim je odveden moj muž, pa se vratio po nas. Kombi je krenuo prema kući Šabića, gdje je bila još jedna grupa ljudi."

Domaći četnici, 8. maja 1992. godine, opkoljavaju selo Pijuke i upadaju u selo Durici, udaljeno oko 7 km od Vlasenice i na prevaru okupljaju svoje do jučerašnje komšije, stanovnike sela Pijuci. 

"Prizor koji sam vidjela, bio je stravičan. Glave su bile raznesene. Kod Adema Musića grudni koš je bio izboden na nekoliko mjesta, moj svekar je bio bez očiju. Prije nego što su ih ubili iz vatrenog oružja, tukli su ih cjepkama, probadali i parali noževima. Moja svekrva rekla mi je da je prije nego sto su ga ubili, Gajan Tesić došao kući i rekao mom svekru: "Hajde da se nešto dogovorimo!" On mu je povjerovao i krenuo za njim. Pucalo se sa svih strana, nekako smo prišli lesevima i počeli kopati jamu. Imali smo samo jednu krampu. Kopali smo rukama."

Do sada je u Memorijalnom kompleksu Rakita ukopano 266 vlaseničkih žrtava. Od 1992. do 1995. ubijeno je više od 2.600 Vlaseničana. Samo tri osobe su osuđene za ove zločine.

Predrag Bastah, bivši rezervni policajac, osuđen je na 22, a Dragan Višković, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske, na 18 godina zatvora za zločine počinjene u Vlasenici.

Predrag Bastah, zvani Car, i Goran Višković, zvani Vjetar, odgovorni su za hapšenja, premlaćivanja i ubistva civila bošnjačke nacionalnosti u logoru Sušica i na drugim mjestima u Vlasenici.

Obojica su iskazivali izuzetnu okrutnost, silujući pod prijetnjom oružjem, tjerajući i muškarace i žene da puze na asfaltu pri tom im uperivši puške u leđa, kao i kod teških premlaćivanja.

Za zločine Vlasenici u Haagu je osuđen Dragan Nikolić Jenki, komandir osiguranja logora Sušica, na 20 godina zatvora.

Od maja do pred kraj septembra 1992. godine, kroz kazamate logora Sušica u Vlasenici, prošlo je 8.000 Bošnjaka.

IZVOR: bh-news
Ažurirano Utorak, 07 Lipanj 2011 17:28
 
Uzivo snimak Dzenaze u Vlasenici (LIVE) PDF Ispis E-mail
Autor Port.ba   
Petak, 22 Travanj 2011 20:49

Uzivo snimak sa Dzenaze sa stranice Port.ba

Provided by WISPI http://www.wispi.ba/

Subota 23.04.2011.godine
· 12:15 Himna Bosne i Hercegovine
· 12:20 Ilahija
· 12:25 Učenje kur' ana
· 12:55 Poziv na pripreme za podne namaz
· 13:00 Ezan
· 13:03 Podne namaz
· 13:15 Salavati
· 13:18 Objašnjavanje načina klanjanja dženaze namaza
· 13:20 Dženaza namaz
· 13:35 Iznošenje tabuta – čitanje imena i ukop
· 14:30 Učenje na kaburima

Ažurirano Subota, 23 Travanj 2011 08:45
Više...
 
Posmrtni ostaci Vlasenicana ispraceni iz Tuzle i stigli u Vlasenicu PDF Ispis E-mail
Autor Bošnjaci.Net   
Petak, 22 Travanj 2011 21:20
Roditelji i djeca, braća i sestre ubijenih Vlaseničana podijelili su teret tuge večeras pred 18 tabuta sa posmrtnim ostacima, isprativši ih iz Tuzle, gdje su identifikovani, do Vlasenice gdje će ih ukopati sutra. S njima je bila delagacija Muftijstva Tuzlanskog na čelu s muftijom Huseinom ef. Kavazovićem. Na mezarju Rakita iskopano je dvadeset novih mezara. Do zadnjeg dana očekivale su porodice Šahije Berbić i Sabire Alihodžić, da će i ovim ženama sutra klanjati dženazu. Međutim nije identifikovan dovoljan broj njihovih kostiju za ukop.

Ispred Komemorativnog centra u Tuzli večeras su najbliži bili uz tabute trojice sedamnaestogodišnjaka: Almira Omerovića koji je ubijen granatom ispaljenom s Ilijinog brda 1992. godine; uz Džemaila Badžića, koji je iz porodičnog doma u Piskavicama odveden 1992, a posmrtni mu ostaci s prostrelnom ranom na glavi nađeni u masovnoj grobnici kod Šekovića i uz Edina Mutapčića kojeg su odvojili od majke u Potočarima u julu 1995, a tijelo mu bez lobanje iskopali u jednoj od Kameničkih grobnica.

U sekundarnoj masovnoj grobnici Doline smrti, kako simbolično u državnom Institutu za traženje nestalih zovu Zvorničku Kamenicu bile su i kosti tokom protekle godine identifikovanog 36-godišnjeg Muradifa Čamdžića. Supruga Sabira prijavila je njegov nestanak nekoliko mjeseci nakon pada Srebrenice. Zajedno su u Vlaseničkom naselju Toplik, od njegove zidarske plaće podigli troje djece. 'Sposoban je bio i po terenu radio, a kad je imao vremena volio je poigrat lopte'', pričala je ona o Muradifu kad su je u Ilijašu, gdje je ostala živjeti s djecom, o njemu pitale komšije. Kazala im je još da se bojao rata. Bili su u Vlasenici, pa onda u Cerskoj sve do jula 1995. godine. Sjećala se dana kad nije bilo hrane. Narod se otimao za humanitarno brašno, a on govorio: 'Pustite to, ionako će nas sve pobit.' Imao je on predosjećaj - razmišljala je Sabira, al smogla snage pa nakon 16 godina dočekala da ga nađu.
 
Posmrtni ostaci drugih identifikovanih ekshumirani su još u masovnim i pojedinačnim grobnicama Pelemiš, nedaleko od Šekovića, Ogradice kod Vlasenice, te Cerskoj i Debelom Brdu. Dvadesetpetogodišnji Adnan Ambešković i četrdesetogodišnji Ibro Muminović koji će također biti ukopani sutra ubijeni su u zloglasnom Vlaseničkom logoru Sušica. Najstarija među ovim žrtvama je Ajka Hurić, koja je u vrijeme ubistva imala 73 godine. Za zločin nad Bošnjacima Vlasenice na 60 godina kazne osuđeni su Dragan Nikolić Jenki, šef obezbjeđenja u logoru Sušica, te Predrag Bastah i Goran Višković za niz stravičnih zločina.

Pratnja sa tabutima stigla je iza 19 sati u Memorijalni kompleks “Rakita” u Vlasenici. U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica za žrtve će biti proučen tewhid i Jasin. Sedmi kolektivni ukop i dženaza za bošnjačke žrtve bit će obavljen sutra 23. aprila na šehidskom mezarju “Rakita”. Uz organizovan besplatni prevoz, očekuje se prisustvo između 4 i 5 hiljada građana iz cijele Bosne i Hercegovine. Mezarje “Rakita” bit će na dan ukopa pokriveno internet signalom, tako da će sve medijske ekipe imati besplatan pristup internetu.
Ažurirano Subota, 23 Travanj 2011 09:39
 
<< Početak < « 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 » > Kraj >>

Stranica 13 od 111